Pismo mojoj bolesnoj sestrici - kraj
Davno, vrlo davno počeo sam pričati ovu svoju tužnu priču, i nadao se, nadao se da će ona imati sretan završetak, ali nisam uspio, nisam uspio u toj nadi, jednostavno je ona bila nešto što je meni i mojoj bolesnoj sestrici bilo nedohvatoljivo, ono je bilo jače od nje i dana 4. 5. 2012. godine oko 22,30 sati izgubila je borbu, pobjedila ju je ta teška bolest, nije izdržalo njeno malo krhko tjelo.
A dragi moji prijatelji, ne tako davno, prije mjesec dana razgovarasmo, smijasmo se i ona meni nako onim njenim malim ispaćenim okicama veli, "braco da mi je dočekati onog našeg lipog crvenog grožđa, znaš one odrine što pokojni otac nasadi, kako ono lipo izgleda a kako je tek ukusno grožđe sa njih, da mi je bar zrno sada". Srce mi se steglo, jednostavno nisam mogao prihvatiti da njeno stanje koje je tada bilo teško, neće dočekati to lipo grožđe, neće dočekati da njen braco konačno završi posao koji je počeo i da zajedno mogu uživati.
Prije 4 dana, moja draga sestrica reče meni da se čuvam, da čuvam svoj život, svoju suprugu, da nije ni imanje ni novac sve, da je zdravlje najbitnije, i kad njega izgubiš nema toga novca koji ga vratiti može, prije četri dana moja draga sestrica me je zvala da se oprosti samnom i sa mojom suprugom, vidjelo se to iz sveke njene rječi iz svakog bolnog pokreta, a ja, ja kad sam išao svojim putem razmišljam o njenim rječima, plačem a ne pokazujem tugu i suze, jaučem a ne čuje nitko moj jauk, nego samo u duši imam jedan osjećaj da moju dragu sestricu više neću živu vidjeti.
Večeras kad ovo pišem, kad pokušavam na taj način sakriti kako se osjećam, ja jednostavno više neznam kud, jednostavno mi tuga razara dušu, a pišem jer sam na poslu, koji moram raditi i ujutro ću ranom zorom krenuti na put, posljednji put se pozdraviti sa mojoj dragom sestricom i reći kao bezbroj puta dosada: andjeli su tu oko nas a medju njima je moja draga sestrica.
S ovim redcima završavam svoju priču!
Bog te blagoslovio, draga moja sestrice i andjeli te čuvali!
Pismo mojoj bolesnoj sesetrici - nastavak priče
Kad nastavljam sa svojim pisanjem, jednostavno se okrenem oko sebe i kad vidim ljep sunčan dan, mislim da je mojoj bolesnoj sestrici ljep dan, da je i ona sretna. A koliko, koliko netko može biti sretan, koliko nešto matrijalno može nekoga razvaseliti i koliko taj netko ne razmišlja da je matrijalno prolazno i lako nadomjestivo, a zdravlje, zdravlje kad ode onda se nemože nadomjestiti, nema alternative-
A sad o mojoj bolesnoj sestrici, ljudi mi pričaju da je to "mali lav" jer jedostavno neda da je peuzme malodušnost i da ljuti neprijatelj pobjedi. Ona se strašno bori, bori se do zadnjih atoma snage koje to malo krhko tjelo još ima i stalno ponavlja da u ovoj borbi ona izlazi kao pobjednik, a ja, ja se nadam da je ona u pravu, da će izdržati, da će joj Bog dati još priliku da uživa u životu, da uživa u svojoj djeci, koje je sada okupila oko sebe i grije ih svojom sbagom, svojom energijom, koje još ima napretek.
Stvarnost, kakova je stvarnost, stvarnost je puna boli, svakodnevne, svakonoćne, užasne boli koju uzrokuje neprijatelj u njenom krhkom tjelu, a taj neprijatelj "galopira" po njenom tjelu sve većem brzinom i oduzima joj osmjeh i stavlja grč na lice, grč u njeno malo krhko tjelo.
Nadam se, dragi moji prijatelji, da će ova patnja jednom završiti i da će moja draga sestrica u toj borbi pobjediti, nadam se da će kao ovaj današnji ljepi dan, i njen život biti ljep i da će uživati u svojim malim andjelima i u svom životu.
Nadam se!
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak priče
Mislio sam da nikada više neću pisati o ovoj temi, da ću zaboraviti patnju i bol koja me sve ove godine prožima i uzima mi najdraže šta postoji, uzima mi život moje drage sestrice, ali jednostavno ne mogu, jednostavno mi treba prostor gdje ću svoje osjećaje na neki drugi način prikazeti, sakriti ako treba, jer jednostavno previše boli, previše boli saznanje da nekoga gubiš i da je taj dan sve bliže.
Kad sam badnju noć i Božić proveo u saznanju da bez obzira koliko molio, koliko želio da moja draga sestrica bude sa mnom i da se veseli toj predivnoj noći, nije mi se ta želja ostvarila. Moja draga sestrica je ležala u svome krevetu, trpila je neljedsku bol, a sa njenog lica, njenog ispaćenog lica nije silazio osmjeh jer gledala je svoja dva mala andjela, svoju malu djecu, koja su stajala uz njen krevet i čuvala svoju mama, svoju dragu mamu. Srce mi je pucalo od boli, od nevjerojatne tuge, jer gledavši moju sestricu i znavši i kakovom je stanju, nisam mogao vjerovati da ta dva mala stvorenja, ta njena divna djeca daju njoj toliku snagu, toliku moć da je bol zaboravljena, da je tuga iz njenih očiju nestala a u meni se javila nada da će sutra biti bolje, da će moja sestrica biti dobro.
A na Božić, umjesto veselja, dolaze kola hitne pomoći, dolazi doktor koji mojoj sestrici daje jaki analgetik, jer je boli, ne pomožau flasteri postavljeni na tjelu, ne pomaže ništa, ona jednostavno mora primiti tu inekciju, inekciju spasa za nju i za njenu dragu dječicu da vide mamu da se smije, da vide mamu bez ikakovog grča na licu.
Dragi moji prijatelji, svi vi koji ste svoje slobodno vrjeme posvetili ovakovim ili sličnim temama, svi vi koji ste čitali ove moje retke, hvala vam, jer neznam koliko će još dugo ova borba moje bolesne setrice trajati, nalazi koje je napravila prije dva tjedna su dali na znanje svima nama da je bolest toliko progresivna da više zaustavljanja nema, nema više kemoterapije jer srce ne podnosi takovi tretman - oštećeno je - nema više neke velike nade u bolje sutra, nego se jednostavno nadati da će prevladati sve to što dostojanstvenije i lakše.
Malo sam ovo svoje pisanje nabacao ali nekada čovjek jednostavno nemože svoje stvarno raspoloženje i razmišljanje "složiti" kako je zamislio, jer jako sam tužan, umoran - užasno se loše osjećam!
SVIMA VAMA ŽELIM SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2012. GODINU!
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Teško da tužna priča ima nastavak, nastavak je predvidjen za nekoga drugog, za neko drugo vrjeme!
27.10.2010. u 14:40 | 0 Komentara | Print | # | ^PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Večeras počinjem svoju priču jednostavnim pistanjem: "Što je ljubav"?
Odgovore ne zna nitko, jer da zna vjerojatno bi ljubav koju daje moja bolesna sestrica nagradio životom, zdravljem. Medjutim odgovor na tako jednostravno pitanje ne postoji. Moja bolesna sestrica, svu svoju ljubav i htjenje usmjerila je prema svojoj djeci, prema svojim andjelima, a kako se to njoj vratilo, da danas, sutra i sve druge dane misli dali će se veratiti kući, dali će moći podnjeti lječenje, dali će podnijeti još jedanput kemoterapiju.
Rekla mi je jednom, braco, pobjedit ću, dobit ću ljubav nazad, jaka sam.
Koliko smo mi svi dugi jaki.
Ja sam slab!
Laka ti noć, draga moja sestrice, mirno spavaj jer andjeli te čuvaju.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Kako je duga ova noć, noć puna samoće i neizvjesnosti. Usamljenost, kao stvorena je za razmišljanje o sutrašnjem danu, o dogadjajima koji će obilježiti i taj dan, dan koji će biti dug kao vječnost, jer isčekivat ću kako će moja bolesna sestrica, kako će to krhko tjelo opet podnjeti primanje agresivnih ljekova, kako če opet podnjeti kemoterapiju.
Kad se sjetim sa koliko sam volje i sreće pisao zadnje retke, koliko sam zadovoljstva imao u saznanju da je pobjedila tu zlokobnu bolesta, kad ono najednom dodje opet, opet se pojavio taj neprijatelj njenoga krhkoga tjela, opet je počeo svoj razaralački ritual, ne puštajući joj ni trenutak da uživa, da uživa u životu koji joj pripada.
Nekada, stvarno nekada, je život tako surov, surov je prema osobama koje toliko volimo i koje nam toliko znače, a mi smo od života tražili samo jedno, da nam dozvoli da budemo sretni, da konačno poslje toliko tuge u našim životima zasja sucne, zasja jedno veliko zadovoljstvo, zadovoljstvo života.
Ja sada, u ovoj mrkloj noći, u samoći života moga, okružen ljudima koji mi i znače nešto i ne znače, jednostavno neznam izlaz iz ove životne drame, iz ove priče. Pokušao bih pomoći mojoj bolesnoj sestrici, ali jednostavno ni sam neznam kako više, jednostavno mi izgleda da sam i ja izgubio ovu bitku.
Laka ti noć draga moja sestrice, neka te tvoji divni andjeli čuvaju.
tuga - pismo mojoj bolesnoj sestrici
Naslov - tuga - što to znači meni, što znače ta četri slova oko kojih se vrti cjeli moj život, oko čega se vrti moje juče, danas i vjerojatno sutra.
Jer, juče, juče je bio dan pun loših emocija i sačekivanja novih saznanja. Nisam ih dobio i nisam imao mira. Jednostavno sam tonuo u beskrajno razmišljanje, u crne slutnje šta će biti
Danas, danas je dan koji mi svi kad ga doživimo jednostavno želimo zaboraviti, potisnuti kao da nije postojao, ali jednostavno nemožemo, jer on je tu, on nas pritišće kako god se mi njemu odupirali. Jer, danas, su se sve one zlokobne slutnje obistinile i jednostavno od danas više nema ničega što bi me
Sutra, vratilo u novo raspoloženje. Jer, ove dvije godine, duge dvije godine borbe i uvjeravanja da smo uspjeli, da je moja draga sestrica pobjedila zlokobnu bolest je jedna stvarnost kojom ću se morati boriti sutra i u budućnosti.
Moja draga sestrica, gubi taj teški rat, neprijatelj u njenom krhkom tjelu je nadjačao njenu i moju želju, naše htjenje i volju za boljim sutra i sada mi samo govori jedno "braco, jako me boli, ne mogu se kretati, kosti me bole, užasno me bole, trebam lijek protv boli, jaki lijek, molim te pomozi mi". Neprijatelj, strašni neprijatelj, dobiva rat.
Laka ti noć, draga moja sestrice, pokušaj barem na trenutak zatvoriti svoje divne oči i odmoriti svoje umorno tjelo.
Andjeli te čuvali!
tuga - pismo mojoj bolesnoj sestrici
Noć, kako je tamna,
tišina, kako je ružna,
samoća, kako je jadna.
Ja sam u noći, tišini i samoći i razmišljam da će sutra biti novi dan, novi početak.
Laka ti noć, draga moja sestrice.
tuga - pismo mojoj bolesnoj sestrici
Noć, opet ta duga noć,
Samoća, opet ta užasna samoća,
Tuga, kako je u meni samo tuga.
Dali ći ikada izaći iz ove noći, samoće i tuge. Dali ću ikada zaboraviti ovo vrjeme, ovaj način života?
Jer, bol, strašna me bol obuzima!
Laka ti noć, draga moja sestrice!
istina - pismo mojoj bolesnoj sestrici
Noći, koliko su duge ove noći,
Samoća, koliko će trajati ova samoća,
Život, koliko će dugo biti težak,
Tuga, kad će konačno ona nestati?
Neću naći odgovore na ova pitanja, jer
Bolest, kad će bol konačno prestati?
Laku noć, anđeli te čuvali, draga moja sestrice.
